Miran Kurspahić: This Casting

Miran Kurspahić: This Casting - Teatar Rugantino, Zagreb

Dramaturgija i režija: Miran Kurspahić

Glazba: Nikša Marinović

Video: Vanja Vascarac

Svjetlo: Saša Mondekar

Organizacija: Jana Maljoku i Miljenko Vojta

Producentica: Gordana Gadžić

Fotografija: Radomir Sarađen i Miljenko Vojta

Šminka: Marija Bingula

Tehničko vodstvo: Davor Popović

Igraju: Mirela Videk, Iskra Jirsak, Mia Biondić, Ivan Bošnjak, Miran Kurspahić

This Casting, autorski projekt redatelja Mirana Kurspahića, priča je o povampirenom reality showu koji svoje potencijalne voditeljice gurne preko ruba. U maniri istinskog TV showa, gdje je kazališna publika ona publika koja odlučuje o tome tko će ispasti iz showa, a tko pobijediti, Kurspahić priču razvija postepeno, s ubojitim humorom, koji kako priča teče prerasta u istinske udarce u pleksus.

Glavno je pitanje: Kako nisko su djevojke spremne ići za posao iz svojih snova, i slavu koja s njim dolazi u paketu? Tako će potencijalne voditeljice šmrkati kokain, izvesti striptiz, potući se, ali ipak osnovno poniženje i dno - i slom - dotiču kada svemoćni glas iz režije krene kopati po najintimnijim dijelovima njihovog privatnog života. Kurspahić je ovdje Veliki brat, onaj najokrutnije vrste, koji propituje i ljudsku potrebu da budemo okrutni prema nemoćnima i podjednako grozan voajerizam, koji nas tjera da gledamo takvu okrutnost.

Teatar Rugantino

Nesigurnu i krivudavu glumačku stazu kroz život, posutu mnogim trnjem i ponekom ružom, odabrali su, svatko na svojoj strani, Gordana Gadžić i Ivica Vidović. Ona je završila pozorišnu, a on kazališnu akademiju, i otada su tabanali svojim udaljenim stazama, igrajući u filmovima i predstavama, sve do 1988. godine, kada je predstavom Ay, Carmela, J. S. Sinesterrea, službeno pokrenut zagrebački Teatar Rugantino - skromna teatarska baza iz koje su se zajedno otisnuli na pučinu neovisne kulturne scene.

Iz dosadašnje bogate produkcije vidljivo je kako Rugantino bira društveno bitne teme vremena, pokušavajući u svom mikroprostoru upozoravati na pogubnost šutnje umjetnika, duboki osjećaj nepripadanja novonastalim situacijama i sredinama. Birani su često ne tako poznati autori, bilo je i nekoliko hrvatskih praizvedbi, čime su promovirani potpuno novi dramski pisci. Stoga je Teatar Rugantino do danas postao značajan čimbenik hrvatske kulturne scene, no obilježila su ga i gostovanja. Bio je prvo hrvatsko kazalište koje je nakon rata (2000. godine) odigrao svoju Carmelu u Beogradu (Atelje 212). Od tada do danas redovito gostuju u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.